Radila sam na dugotrajnom projektu za klijenta koji je bio teško dostupan. Slala sam materijale, čekala, i kada ne bih dobila odgovor, pretpostavljala da je sve u redu. Nastavila sam prema vlastitoj procjeni.
Nakon šest tjedana, klijent se javio s listom komentara koja je pokrila gotovo sve što sam napravila u međuvremenu. Neke su promjene bile sitne, ali neke su zahtijevale potpuni preradak. Izgubila sam gotovo tri tjedna rada.
Ono što me najviše iznenadilo jest da klijent nije bio nezadovoljan namjerno. Jednostavno nije razumio da šutnja s njegove strane za mene znači zeleno svjetlo. U njegovu poimanju, on mi je dao slobodu. U mojem poimanju, ja sam radila bez smjera.
Kako sam promijenila način rada na projektima
Uvela sam obavezne točke provjere u svaki projekt, neovisno o tome koliko klijent izgleda opušteno. Na početku svakog projekta sada šaljem kratki dokument s rokovima za povratne informacije i jasnom napomenom da kašnjenje s komentarima pomjera i rok isporuke.
Uz to, prestala sam interpretirati šutnju kao odobravanje. Ako do dogovorenog datuma ne dobijem povratnu informaciju, šaljem kratki podsjetnik s konkretnim pitanjem. Nije nametljivo. To je upravljanje projektom.
Komunikacija ne funkcionira sama od sebe. Ona zahtijeva strukturu, posebno kada klijent i freelancer ne rade u istom prostoru niti po istom ritmu.